Zarobljeni orao | Motivacijske priče

Noćno krilo bijaše, bez sumnje, najjači letač u jatu mladih orlova koje se gnijezdilo na Izvoru ispod Triju stijena.

«Grrrak!» Kad se taj krik polomio zrakom, žrtvi na koju se odnosio nije bilo spasa. Noćno krilo je u okomitu spustu postizao brzinu i do tristo kilometara na sat. Golubovi, grlice i druge ptice koje bi mu se našle na putu, učas bi završile u njegovim snažnim kandžama.

Noćno krilo bijaše nepogrešiv lovac i sjajan letač.

Njegovi umjetnički letovi nebom bijahu veličanstveni i svim su šumskim stanovnicima ulijevali strah u kosti.

No jednoga sparnog ljetnog popodneva Noćno krilo je načinio kobnu grešku. Na gumnu pred kućom jednoga uglednog seljaka, koje je uvijek izbjegavao, spazio je veliko ugojeno pile. Bijaše to za nj preteška kušnja. Nekoliko je puta preletio nastojeći otkriti moguće opasnosti, a kad ih nije našao, sletio je. U zraku je odjednom nastalo komešanje. Velik crni pas počeo je lajati, ali oštre orlovske pandže čvrsto su grabile plijen. Noćno krilo, međutim, nije dobro procijenio težinu žrtve i kad se počeo dizati, krila su ga podigla svega nekoliko centimetara od zemlje. Uznemirena bukom, domaćica je istrčala iz kuće i počela metlom žestoko tući po orliću.

Kad je došao k sebi, Noćno krilo se nije mogao maknuti od boli, ali bio je čitav. Sunce bijaše na zalazu. Zamahnuo je krilima, no stropoštao se na zemlju. Sa zebnjom u srcu vidio je da mu je noga jakim konopom privezana za stup. On koji bijaše vičan prelijetati kilometre i kilometre, sada je mogao poletjeti svega nekoliko metara.

Nije se predavao, počeo je kljucati konop, ali uzalud. Promatrao je plavo nebo i zalijetao se svim snagama, ali jao, konop ga je uvijek vraćao na zemlju. Pokušavao je danima i tjednima. Noga mu bijaše posve krvava, a prekrasna krila izranjena.

Konačno je, nakon nekoliko mjeseci, odustao. Privikao se i živio zajedno s ostalom peradi u dvorištu.

Kljucao je po zemlji, a prema nebu bi pogledao samo da vidi hoće li padati kiša.

Nije uopće shvatio da je konop kojim je bio povezan istrunuo od jesenskih kiša i zimskoga snijega.

Bio bi dovoljan jedan udarac kljunom i orlić bi bio slobodan, ali on na slobodu nije više ni pomišljao. | Bruno Ferrero