Njemačke misli

Veliki lonac koji ključa stiša se s malo hladne vode.

Dobre mahune se same od sebe rascijepe.

Veličina ne označava i vrijednost, jer bi, inače, ogroman kamen bio vrijedniji od dijamanata.

Vlast je kao krčma; iz nje rijetko ko izlazi trijezan.

Glava se poznaje po jeziku.

Grubost se često kajala, blagost nikada.

Više može srdžba za tren da pokvari, nego razum za dan da ispravi.

Gdje nedostaje ljudi, treba da sami budemo ljudi.

Greška debela kao vlas odvuče od cilja stotinu milja.

Daj onako kako bi želio da primaš, primaj onako kako bi želio da daš.

Do pete godine dijete je tvoj gospodar, do desete tvoj sluga, od desete do petnaeste tvoj tajni saveznik, a zatim postaje tvoj prijatelj ili tvoj neprijatelj.

Dovoljno je srećan onaj koji nema vremena da bude nesrećan.

Dugovi, starost i smrt neopaženo se uvuku u kuću.

Đavao je napustio ovaj svijet, jer je znao da će ljudi sami na zemlji da naprave pakao.

Dobro koje na leđima nosi zlo, nije dobro.

Lijepe riječi i blaga kiša svuda prodru.

Tko nauči djecu da se zadovolje malim, ostavlja im više od bogatstva.

Lijepa suza lako nađe maramicu koja će je obrisati.

Ko oklijeva, već je napola izgubio.

Labud ostaje labud makar se i s guskama družio.

Ko ima briga dovoljno je bolestan.

Laž je kao grudva snijega: što se više valja, to je veća, a što je sunce jače, to se brže istopi.

Tko ima sreće – nije mu potrebna pamet, ko ima pameti – potrebna mu je sreća.

Tko na prvu uvredu ćuti, drugoj lomi kosti.

Tko sam spava, ne može druge da probudi.

Tko se može radovali danas, neka ne čeka do sutra.

Tko sreći ne otvori vrata, ne sme da se žali ako ona ne uđe.

Tko trpi staru nepravdu, taj novu poziva u kuću.

Tko hoće da uči, svuda nađe školu.

Kome je svakog dana dosadno, ne smije se žaliti na kratkoću života.

Kraj grijeha – početak kajanja.

Ljubav i mržnja veo su pred očima: prvi dopušta da vidimo samo dobro, a drugi samo zlo.

Na mlinu koji radi nema paučine.

Stara zabluda  ima više prijatelja nego nova istina.

Male lopove vješamo, a pred velikim skidamo šešir.

Ljudi o dobrim djelima govore, a ne izvršavaju ih; naprotiv, loša izvršavaju, i o njima ne govore.

Male neprijatelje i male rane ne valja potcejnjivati.

Mir u školjkama stvara bisere.

Mnogi bi htjeli da shvate svijet, a vidjeli su ga samo kroz otvor na ključaonici.

Mnogi znaju mnogo, ali samoga sebe niko.

Mnogi su dobri samo dok im ne narastu rogovi i kandže.

Mnogo srca, mnogo suza.

Muž je sunce, a žena mjesec: muž vlada danju, a žena noću.

Na velika jedra udara najviše vjetra.

Na točku sreće četvorica se voze: jedan se penje, drugi silazi, treći je na vrhu, a četvrti na dnu.

Nada je brod sa jarbolom od slame.

Najveća je pobjeda pobijediti samoga sebe.

Najveća je mudrost ne biti uvijek mudar.

Narod je kugla koja se može usmjeriti u bilo kojem smjeru.

Ne valja stalno ukazivati na crnu odjeću onoga ko ju je već svukao.

Ne vjeruj čovjeku koji mnogo sa mnogima priča.

Ne misli ono što svi ljudi ne bi smjeli da znaju, ne govori ono što svi ljudi ne bi smjeli da čuju, ne radi ono što svi ljudi ne bi smjeli da vide.

Ne nalazi se biser u svakoj školjci, ali svaku treba pregledati.

Nekad su crkve bile mračne a srca svijetla; sada su crkve svijetle, a srca mračna.

Nema gore samoće od one udvoje.

Nema stabla koje bi nosilo tako zle plodove kao što je čovjek.

Ni rak ne ostaje uvijek u istoj ljušturi.

Nije dovoljno ljubav posaditi, treba je i zalijevati.

Niko se nije pokajao što je umjereno jeo i malo govorio.

Nisu srećni svi oni koji imaju sreće.

Od istog drveta teše se i svinjac i crkvena klupa.

Onaj kome sreća hoće da snese zlatna jaja, treba brzo da napravi gnijezdo.

Orao koji želi da dosegne sunce, ne smije da opusti krila.

Prerana sjetva često iznevjeri, zakasnjela uvijek.

Rad je desna ruka sreće, a umjerenost lijeva.

S tuđom štetom jeftino se dolazi do pameti.

Siromah ima samo jednu bolest, a bogataš svakog dana drugu.

Skup je čekić koji na nakovnju počiva.

Sreća i cipele ne smiju da budu ni prevelike ni premale.

Srećan je onaj koji nema neprijatelja, a još srećniji onaj koji nije nikome neprijatelj.

Sreću i dugu ne vidimo iznad svoje kuće, već samo iznad tuđe.

Srce bolje vidi nego oči. Oči vide, a srce je vidovito.

Sumnja je zmija koju ne smijemo da hranimo, već joj odmah treba da zgnječimo glavu.

Tamo gdje nijedan ključ ne otvara, otvara strpljivost.

Tuđe suze mogu da uštede sopstvene.

U mekani vosak može se utisnuti i anđeo i đavo.

Upoznaš li manu, već si je pola ispravio.

Uši su opasnije od jezika.

Šuti ili govori nešto što je vrijednije od šutnje.

Čavke pričaju svrakama kako su gavrani crni.

Čista savjest ima odvažan jezik.

Čovjek ima mnogo prijatelja sve dok mu oni nisu potrebni.

Čovjek može sve što hoće, samo kad bi htio ono što može.

Čovjek nadmašuje životinju govorom, a ona njega ćutanjem.

Čovjek u mladosti mora da se pobrine za štap o koji će da se osloni u starosti.

Čuvaj se da ljudima ne uđeš u usta, jer ćeš iz njih teško izići.

Što vijekovima nije uspjelo, nužda obavi za jedan dan.

Što će postati kopriva, odmalena žeže.

Malo govori s drugima, ali mnogo sa samim sobom.

Mnogo ašova treba da se istina sahrani.

Zaljubljeni su kao psi kad imaju buhe.

I najopasniji pas maše repom.

Iskustvo je dobar lijek, ali on uvijek dolazi kad je bolest već prošla.

Istina je kao sveta voda: svako je hvali, ali niko ne voli da mu je u oči prskaju.

Istini nije potreban sapun, ona ima prirodnu ljepotu.

Istini nije potrebno mnogo ijreči, a laž ih nikad nema dovoljno.

Jedni sami stvaraju svoju sudbinu, a drugi je dobijaju već gotovu.

Još i danas umiru ljudi na putu u obećanu zemlju.

Ka raju najviše bacaju pogled oni koji su najbliži paklu.

Kako Boga tražimo, tako ga i nalazimo.

Kad obe laste donose blato, gnijezdo je brzo gotovo.

Kad se ljubavna vatra ugasi, vidi se dosta pepela, ali nimalo zlata.

Kad toranj padne, on je još uvijek toranj; kad se đubrište uzdiže, ono ostaje đubrište.

Ko grijeh ostavlja da mu počiva pred kućom, lako mu uđe u kuću.

Ko ide ispravnim putem, brzo će dobiti saputnike.

Žito ne traje toliko dugo kao slama.

Ako djetelina leži uz ružu, i ona će mirisati kao ruža.

Ako ne želiš da zakasniš, ne čekaj one koji za tobom idu, i nemoj da juriš one koji pred tobom idu.

Ako priroda hoće desno, ne idi lijevo.

Bogatstvo je lijep ćilim kojim se, često, prekrivaju prljavi zidovi.

Bol je jedini bez zavisti.

Bolje je malo riječi a mnogo srca, nego mnogo riječi a malo srca.

Bolje je na pravom putu šepati, nego na pogrešnom (krivom) jahati.

Bolje je “ne” u pravo vrijeme nego “da” u nevrijeme.

Brak dolazi poslije ljubavi, kao što dim nastaje poslije plamena.

Briga prije vremena, briga na vrijeme i briga nakon toga; dvije su suvišne.