Zvijezde…

Ono što je važno, to se ne vidi…
Naravno…
To je kao s cvijetom. Ako voliš jedan cvijet koji se nalazi na nekoj planeti, ugodno je noću gledati u nebo. Na

svim zvijezdama cvjeta cvijeće.
Naravno…
To je kao s vodom. Ona koju si mi dao da pijem bila je kao glazba, zbog čekrka i užeta… sjećaš li se… bila je slatka.
Naravno…
Gledat ćeš noću zvijezde. Moja je previše mala da bih ti pokazao gdje se nalazi. Bolje je ovako. Moja zvijezda bit će za tebe jedna od zvijezda. Voljet ćeš dakle gledati sve zvijezde… Sve će one biti tvoji prijatelji. A zatim, poklonit ću ti nešto…
On se opet nasmije.
Ah! Mali moj, kako volim tvoj osmijeh!
Upravo to će biti moj poklon… bit će to kao s vodom…
Što želiš reći?
Za sve ljude zvijezde ne znače isto. Za jedne, koji putuju, zvijezde su vodiči. Za druge, one su samo male svjetiljke. Za znanstvenike, one su problemi. Za mog poslovnog čovjeka one su bile zlato. Ali sve te zvijezde tamo šute. A ti, ti ćeš imati zvijezde kakve nitko nema…
Što želiš reći?
Kad budeš gledao nebo, noću, pošto ću ja stanovati na jednoj od njih, pošto ću se ja smijati na jednoj od njih, to će za tebe biti kao da se sve zvijezde smiju. Ti ćeš imati zvijezde koje se znaju smijati! |Antonie de Saint Exupéry