Portugalske izreke

Skrati želje, pa ćeš produžiti život.

Samo ono što nikad ne počne nikad se ne završi.

Samo nas Bog može čuvati od neprijateljstva prijatelja.

Razmisli o onome što govoriš čak i onda kada šutiš.

Prvo voće i prva ljubav su najbolji.

Prvi pad može svatko doživjeti, drugi onaj tko je zaboravan, a treći – samo budala.

Prije nego što obećaš – promisli, kad obećaš – ispuni.

Onaj koji je bio magarac prije nego što se obogatio, magarac je i ostao.

Ništa tako ne razbjesni čovjeka kao istina.

Ništa nema onaj kome ništa nije dovoljno.

Nikoga tako malo ne poznajemo kao samoga sebe.

Nitko ne gubi bez bola ono što ima s ljubavlju.

Neznanje je bolest, ali, srećom, nije zarazna.

Nema tako zlog vremena da ga vrijeme ne bi ublažilo.

Ne vraćaj se da glođeš kost koju si već odbacio.

Ne valja se šaliti s onim što smrdi, što šteti i što boli.

Najviše obećavaju oni koji nemaju što dati.

Mnogo daje tko daje što može.

Ljubav i dijete počnu smijehom, a završe plačem.

Loši su putevi svi jednaki.

Loše društvo od dobroga napravi zlog, a od zlog još goreg.

Lagati možeš i tada kad ne kažeš ništa.

Tko živi samo za sebe, za malo živi.

Tko se upusti u lov, politiku i ljubav, neće izaći kad to želi.

Tko se samog sebe boji, ne treba se više ničeg bojati.

Želiš li da doznaš tajne, traži ih u tuzi i radosti.

Zaljubljeni misle kako drugi drže oči zatvorene.

Voljeti i vladati nikada nisu bili zajedno.

Vatra u srcu izaziva dim u glavi.

Uživanja su na grame, a bolovi na kilograme.

Uči na tuđoj glavi, dok drugi nisu došli učiti na tvojoj.

Tri stvari upropašćuju čoveka: kad mnogo govori a malo zna, kad mnogo troši, a malo ima i kad mnogo hoće, a malo može.

Teško je prisiliti na šutnju onoga tko je čuo i vidio.

Tamo gde ljubav zapovijeda, nema drugog gospodara.

Što manje mislimo, to više govorimo.

Što je predmet čišći, to se lakše na njemu primjećuju mrlje.

Svaka riječ koju nije čula duša – izgubljena je.

Sretan je onaj koji hoće samo što može.

Tko sasluša plačnoga, već je blizu oprosta.

Tko pita ono što ne bi trebao znati, odgovore mu ono što ne želi.

Tko o svome loše govori, teško će o tuđem šutjeti.

Tko može plivati, a želi letjeti, neće moći ni plivati ni letjeti.

Tko mi čini dobro, uči me biti dobar.

Tko donosi dobar poklon, snažno lupa na vrata.

Dobro koje se radi iz straha nema ni trajnosti ni vrijednosti.

Dobri savjeti uvijek su gorki.

Dobri ljudi i oblaci primaju samo zato da bi jednog dana i davali.

Čuvaj se čovjeka koga iskustvo nije naučilo.

Čim se rodimo – plačemo, a svaki dan govori zašto je to bilo neophodno.

Bolje je pročitati jednog čovjeka nego deset knjiga.

Bolje je ništa ne reći, nego reći ništa.

Bolje je na ovom svijetu ići na štakama, nego na onom u kočijama.

Bolje je crveno lice nego crn obraz.

Knjige su lijek za zaborav.

Kasno daje onaj koji očekuje da će ga drugi moliti.

Kao što vrijeme nagriza željezo, ono još više nagriza ljubav.

Kako rijeku prošli, tako i sveca zaboravili.

Kada se nešto loše završilo, svi su to predvidjeli.

Kad bi umro đavao, malo bi ljudi marilo za Boga.

Jezik glavu čuva.

Dovoljno ima onaj koji je zadovoljan onim što ima.

Ako ti neko priča o tuđim manama, znaj da će drugima pričati o tvojim.