Tajna | Mudre priče

Tajnu čuvamo jer tajna čuva nas.

Skrivena – ona, također skriva. Sve je u tajni i oko nje zapravo dijalektično: tajna je uvijek – odnos.
Odnos je rodna kuća, svakog oblika suradnje. Nema suradnje koja se u svom bitnom (kao suradnja) ne odvija pod zaštitničkim krovom tajne.

No, znamo li mi, znam li ja svoju prvu tajnu (osnovno svoje poslanje)?

Poznaje li tajna mene (najbitniju moju želju)?
U igri dviju moći, tko je kome upit?

Tko je čiji štit?

Tko koga stvara?

Svojim sasvim posebnim postojanjem, jamčim li ja bit ove tajne o vlastitom biću, ili to tajna zajamčuje u meni iskonsku glad (glad iskoni) za otajstvom kao takvim?

I tko se, u ovom skrivenom ogledanju (u skrivenom ovog ogledanja, u ogledanju samog skrivanja), zapravo – ogleda? Tko je, tu, ogledalo?

U svemu je, nema sumnje, izvjesno samo jedno: tajna nikada nije Jedno i Samo, nije slučaj niti slijed, nje prozir ni čudo.

Tajna je ono što nas – a da toga nismo ni svjesni – čuva, i što mi – donoseći ga i odnoseći – također, mada bez jasnog znanja, čuvamo.

Dok smo pak, Ovdje, to Ono jeste, i ostaje, naprosto – Tajna. | Jovan Pejčić