Svako je grobar svoje duše i svoje ljubavi.

A ljubavi – njoj je ostao sprovod.
Jeste li ikad bili na sprovodu ljubavi? Pokopavali smo žive ljude u tamnicama svoga srca.
Koliko ih je bilo, zna svatko od nas.

Pokopani su imali pravo glasa i mogli su se žaliti. Rijetko su to kada činili.

Puno nam je srce grobova ljubavi – svako je barem jednom nešto pokopao, istinu koju tajimo, povjerenje koje iskoristismo, obećanje koje ne ispunismo, riječ koju zgazismo, pravdu za koju se ne zauzesmo, – ljubav koju ne uzvratismo.

Postali smo grobari ljubavi života.

Za mnoge smo bili uvjereni da se neće više dignuti – nije nas to puno smetalo.
Mi smo kopali dalje i palili smo svijeće – ne da bolje vidimo svoje žrtve, nego da možemo kopati dublje.
Palili smo svijeće sprovodu ljubavi, katkad čak i poljupcem, ne zaboravljajući pri tom vlastitu korist koju smo na kraju ipak morali završiti vlastitim vješanjem.

Svako je grobar svoje duše i svoje ljubavi. Niko ne kopa dublje od nas samih. |Đuro Zrakić