Posustajem…

Kažu, tebi je lako… Počela sam se sama sebi diviti kako glumim bez greške, kako me nešto čini jačom i kad sve se ruši…
Ali gubim se… Gubim se u toj glumi, nije lako skrivati svoje osjećaje.

Ne radim ja to namjerno, pokušavam se sačuvati, a sve što dobijem i što mi ostaje je bol.
Boli me što slutim kraj. Boli me svaka svađa. Gubim snagu da se više borim, jer od samog početka moja borba doživi poraz.
Kao da pričam u prazno, kao da grlim i ljubim vazduh.
Kako dalje?
Izgleda da ću ovaj put pustiti sreću iz ruku…
A, voljela sam te. I volim…
Samo ja znam koliko…