Paulo Coelho | Citati

Onaj tko voli mora znati izgubiti sebe i ponovno se pronaći.

Život je kratak – ili suviše dug – da bi sebi mogla dozvoliti taj luksuz da živim loše.

Razlika između pustolovine i sna je znati reći „da“ izazovu.

Sve što se dogodi jedanput može se nikad više ponoviti. No sve što se dogodi dvaput, zacijelo će se dogoditi i treći put.

Ako budeš dovoljno jak, nemoj se uopće stidjeti izigravati slabića; to će nagnati tvog neprijatelja da izgubi opreznost i napadne prije vremena.

Da bi vjerovao u svoj vlastiti put, nema potrebe da dokazuješ kako je tuđi put pogrešan.

Djeca znaju posmatrati svijet bez gorčine. Kad hoće da sazna je li neka osoba u njegovoj blizini dostojna povjerenja, ratnik svjetlosti želi najprije vidjeti kako neko dijete na nju gleda.

Sve ono što je protivno prirodi, protivno našim najintimnijim željama, sve je to normalno u našim očima, a grijeh u očima Boga. Tražimo naš pakao, potrebni su nama mileniji da ga izgradimo i, poslije mnogo truda, najzad možemo živjeti na najgori mogući način.

Imam svoj put, put potrage za ljubavlju i činim sve što je moguće da ga pređem s dostojanstvom.

Ljubav se samo ljubavlju otkriva.

Najveći pisci današnjice se prezivaju ateisti ili agnostici zato što se boje priznati da postoji misteriozna granica, sviđalo se to nama ili ne, i to ih čini inferiornim.

Navedi svog neprijatelja da povjeruje kako neće postići velike uspjehe ako riješi da te napadne; na taj način ćeš umanjiti njegovo oduševljenje.

Oni koji vole očekujući nešto zauzvrat, samo gube vrijeme.

Samo onaj tko je sretan može širiti sreću oko sebe

Smrt primorava ljude da bolje osjete život.

Sretan je onaj čovjek koji uspije živjeti u sadašnjosti.

Svaki čovjek ima točnu predstvu kako bi trebalo živjeti svoj život.

Sve bitke u životu služe da nas nečemu nauče – uključujući i one koje gubimo. Kad porasteš, otkrit ćeš da si često branio laž, obmanjivao sebe ili patio zbog gluposti. Ako budeš dobar ratnik, nećeš sebe optuživati zbog toga – ali nipošto ne dozvoli da se tvoje greške ponove

Za ratnika svjetlosti ništa što postoji nije apstraktno. Sve je konkretno i sve ga se tiče. On ne sjedi u udobnosti svog šatora promatrajući što se zbiva vani, u svijetu; već prihvaća svaki izazov kao priliku da unese promjenu u vlastiti život. Neki od njegovih suboraca vječno negoduju zbog nemogućnosti izbora, razglabajući tuđe odluke. Ratnik, međutim, svoje misli pretvara u djela. Dogodi se da promaši cilj i tada – bez pritužbi – plaća svoju pogrešku, ili pak skrene s puta i izgubi mnogo vremena dok se ne vrati na zacrtani pravac. Ali ratnik nikada ne odustaje!

Do tog trenutka, putovanja, pomisao da će otići nekud daleko – sve to bilo je samo san – a sanjati je vrlo ugodno, jer nismo obavezni da činimo ništa od onog što zamišljamo. Na taj način ne izlažemo se nikakvoj opasnosti, ne doživljavamo poraze, teške trenutke, a kad jednom ostarimo, uvijek možemo optuživati druge – najčešće roditelje, supružnike ili djecu – što nisu dopustili da ostvarimo svoje želje.

Ako bol mora doći, neka to bude brzo. Jer život je preda mnom i moram ga iskoristiti što je nabolje moguće. Ako je pred njim izbor, neka se odluči odmah sada. Onda ću ga čekati. Ili zaboraviti.

Bez obzira na ono što čini, svatko na zemlji uvijek igra glavnu ulogu u povijesti svijeta.

Čak i ako znači rastanak, samoću, tugu, ljubav je ipak vrijedna svakog novčića svoje cijene.

Čekanje boli. Zaborav boli. Ali ne znati zašto se odlučiti najteža je patnja.

Kad nešto doista želiš cijeli će se svijet urotiti da to i dobiješ

Ljubav ima svoj vlastiti glas i govori sama za sebe.

Ljubav me ponovno pronašla nakon što me bijaše tražila od nemila do nedraga.

Ljubav nas može dovesti u pakao ili u raj, ali uvijek nas nekamo odvede. Treba je prihvatiti jer je ona hrana našega postojanja.

Možda nas ljubav postara prije vremena i podmladi kad je mladost već iza nas

Rijetko kad zapazamo da nas neobičnost okružuje. Čuda se događaju oko nas, Božji znaci nam pokazuju put, anđeli nas preklinju da ih saslušamo – međutim, mi se oglušujemo o sve to, jer smo naučili da postoje obrasci i pravila pomoću kojih se stiže do Boga. Ne shvaćamo da je on tamo gdje ga puštaju da uđe.

Srce odlučuje, i što odluči je, bez sumnje, ono što vrijedi.
{ads2}
Sreća je ponekad blagoslov – ali uglavnom je moram osvojiti

Sloboda. Sloboda je biti jadno sam.

Strah ide do točke gdje počinje neizbježno, nakon toga gubi svaku smisao. I sve što nam ostaje je nada da smo donijeli ispravnu odluku.

Treba ići za ljubavlju gdje god ona bila, čak i kad to znači sate, dane, tjedni, razočarenja i tuge.

Uvijek, kao i u ovom trenutku na svijetu je mnogo ljudi koji su već odustali od života. Ne ljute se, ne plaču, tek čekaju da vrijeme prođe. Nisu prihvatali životne izazove i život ih više ne izaziva

U času kad krenemo u susret ljubavi i ona kreće u susret nama.

Voli se jer se voli. Nema nikakva razloga za ljubav.

Zar sam doista osuđen da uvijek stignem tako daleko, ali da nikada ne pređem crtu…

Jedina naša duboka i iskrena želja jeste da se približimo nekome. Od tog trenutka se počinju sklapati veze, muškarac i žena ulaze u igru, ali ono što se desi prije toga – privlačnost koja ih je spojila – to je nešto što je nemoguće objasniti. To je nepatvorena želja, u najčistijem obliku. I dok je ta želja još u čistom obliku, muškarac i žena se zaljubljuju u život, proživljavaju svaki trenutak, s punom predanošću i sviješću, iščekujući neprestano pravi čas za objavu posvećenja. Osobe u tom stanju ne osjećaju nikakvu žurbu, ne ubrzavaju događaje nepromišljenim postupcima. Znaju da će se dogoditi ono što je neizbježno, da istina uvijek pronađe način da se ispolji. A kad kucne čas, ne oklijevaju, ne propuštaju priliku, ne gube nijedan čarobani trenutak, jer poštuju vrijednost svake sekunde.