Osjećaji i mi…

Otuđeni smo u ovom užurbanom svijetu. Odbačeni. Dosta nam je posla, siti smo užitka.
Oh, kako je ugodna i smirujuća samoća.

Da li je zaista tako?
Ne znamo gdje prestaje strast, a počinje zasićenost. Naša sklonost da se podsmjehujemo samoj mogućnosti da takva strast postoji i da iskrene i duboke osjećaje ocijenimo kao plačljivu sentimentalnost otežava nam da uđemo u carstvo nježnosti.

Godinama je oko sebe podizala zidove da bi se zaštitila od muškaraca. Ne zato što je neko nekad povrijedio, nego da spriječi da se to ikad dogodi.
Ako dovoljno dugo posmatraš ljude oko sebe, možeš vrlo lako učiti iz njihovih grešaka i ne dopustiti sebi krivu prosudbu.
Uostalom lakše je učiti na tuđim greškama nego na vlastitim. Manje bole.

Uvijek mislila o njemu kao o biću nalik na leoparda. Nekako je spojio silnu žestinu, sa toplinom i dobrotom, a ostavljao je magloviti utisak tragedije u sebi.
Posjedovao je stanovitu agresivnost, samo se činilo da je sposoban kontrolisati, uključiti je i kad poželi isključiti. Baš je to nju i zbunjivalo i privlačilo – nevjerojatna žestina, ali kontrolisana, odmjerena poput strijele oštra.

Bio joj je tako poznat, a opet… tako stran.
Reagovala bi na njegova raspoloženja kao barometar. U jednom trenutku bila bi neizmjerno sretna, a već u drugom očajna. Mogao je i najmanjom gestom uvjeriti je da je ona najvažnija u njegovom životu, ali ostala je nepovjerljiva jer nikako nije mogla prodrijeti u dubinu njegove duše…
Sumnja, strah od intimnosti, izdaje… su prevladavajuće odlike modernog svijeta ljudskih odnosa. Rijetki su oni koji se usude u potpunosti izraziti što osjećaju, a previše je onih koji se boje bilo kakvih osjećaja.

U životu je osim zdravlja, časti i drugih nematerijalnih vrijednosti vrijedna jedino ljubav. A ona ne pita želiš li je, jeste li spremni, jeste li je čekali, šta će neko reći, ima li prepreka, mogu li se preći…?!
Čovjek zapravo vrijedi onoliko koliko sebe može dati i daje ne očekujući ništa zauzvrat…
Nesretni ne znaju i nadaju se.
Sretan zna i ne nada se.