Nebo i pakao | Mudre priče

Jedan čovjek,njegov konj i pas koračali su nekim putem.

Dok su prolazili kraj jednog velikog stabla, pogodi ih grom i ubije na mjestu.

Ali putnik nije primijetio da je napustio ovaj svijet i nastavio je da hoda zajedno sa svojim pratiocima.

Ponekad, umrlima treba vremena da shvate da se nalaze u novim uvjetima.

Dugo su hodali; popeli su se na neki brežuljak, sunce je pržilo, a oni su bili oznojeni i žedni.

Na jednoj okuci ugledaše veličanstvena kamena vrata koja su vodila na trg popločan zlatom, a nasred trga se uzdizala fontana iz koje je tekla voda.

Putnik  se obrati čovjeku koji je stražario pred vratima.
– “Dobar dan”
– “Dobar dan”  odgovori  stražar
– “Kakvo je ovo mjesto, kada je toliko lijepo?”
– “Ovo je nebo“

Čovjek je bio jako razočaran; bio je jako žedan, ali nije htio da samo on pije.

Zahvalio se stražaru i nastavio. Kada je prošao brežuljak, putnik i njegove životinje stigoše do nekog mjesta gdje su stajala stara vrata koja su vodila do zemljane staze uokvirene drvećem.

U sjenci stabala ležao je čovjek sa šeširom; i vjerojatno  drijemao.
– “Dobar dan” reče putnik.

Čovjek samo klimnu glavom.
– “Ja, moj konj i moj pas smo jako žedni”.
– “ Ovdje je jedan izvor među stijenama” reče čovjek pokazujući na mjesto.

I doda:
– “Pijte koliko god želite”.

Čovek, konj i pas približiše se izvoru i napiše vode.

Putnik ode da se zahvali.
– “Vratite se kad god želite”, reče čovjek.
– “A kako se zove ovo mjesto?”
– ” NEBO.”
– “Nebo? Ali stražar ispred kamenih vrata je rekao da je ono tamo nebo “
– “Ono tamo nije nebo, ono je pakao”.

Putnik ostade zbunjen.
– “Trebali biste da zabranite onima tamo da koriste vaše ime!  Jer takva laž stvara veliku zbrku!”
– “ Ma nikako. U stvari, samo nam čine uslugu. Jer tamo se zadržavaju svi oni koji se ne libe da napuste svoje najbolje prijatelje…”
Odgovori stražar. | Paulo Coelho