Jovan Dučić | Citati

Ako mudrac izbjegava glupana, još više glupan izbjegava mudraca.

Bolje je vjerovati u svašta, nego ne vjerovati ni u šta.

Brak se najčešće sastoji od jednog lažova i jednog nasilnika.

Čovjek koji nije hrabar ne može biti ni pošten, jer za poštenje su potrebne žrtve kakve kukavica ne umije da podnese, a potrebna je i velikodušnost koju on ne može razumijeti.


{ads2}
Čuvaj se onoga koji poružni kada se smije.

Ima ljudi koji su hrabriji pred smrću, nego pred životom.

Ironični ljudi su često puni duha. Njima su se uvijek divili više nego što su ih voljeli.

Izvor nesreće čovjekove leži u njegovom egoizmu; u tom što hoće da uvijek drugi rade za njega.

Kao glad ni ljubav nema očiju, ali ljubomora nema pameti.

Ako ljubav zavisi od naše slobodne volje, zašto ne prestanu voljeti oni koji bi htjeli prestati? Naprotiv, plaču od bola i robuju ljubavi, čak i oni ponosni ljudi koji inače smatraju ropstvo za najveće zlo; rado se lišavaju zbog ljubavi nečeg čega se inače nikad nisu htjeli odreći; i nose svoju ljubav kao bolest ili okov; i žive u strahu da ne izgube samo onog koga vole.

Kad bi mladost imala filozofiju staraca, na svijetu ne bi bilo ni jednog sunčanog dana.

Kad se uzme koliko na svijetu ima glupana, luđaka, podlaca i bezličnih ljudi, čovjek izgubi svaku ljubav za život u tako otrovnom zraku.

Tko prijatelja tumači i analizira, taj ga i ne voli.

Tko vjeruje da je sretan, on je doista sretan.

Lijepa je svaka žena, osim one koja misli da to nije, i one koja misli da to jeste.

Ljubav je najveće nespokojstvo i nasilje nad sobom i drugima.

Ljubav je ozbiljna i sveta stvar, ali su zaljubljeni – za čudo, uvijek smiješni za sve ostale ljude.

Ljubav u sumnjama, to je najveća bijeda i najčemerniji paradoks božji.

Ljubomora je nesumnjivo jedno osjećanje koje je izvor najstrašnijih nepravdi i najprostačkijih nastupa.

Ljubomoran muškarac je moralni idiot, a ljubomorna žena je gora i opasnija od preljubnice.

Ljudi koji mrze to su najprije glupani, zatim kukavice, ali nikad heroji.

Mi nemamo sreću da sebi biramo ni neprijatelja ni prijatelja. Neprijatelji nas sami pronađu i prvi napadnu, a prijatelji uvijek dođu slučajno.

Mlada žena ima sve iskustvo starije žene, i svu radoznalost i ležernost djevojčice.

Mnogi se ljudi tuže da im prođe cijel vijek tražeći životu njegov smisao; ako uopće postoji, i nije drugdje nego u samom traženju.

Najgore govore o ženi oni koji su bili najsretniji u ljubavima.

Najviše se vole oni ljudi koji imaju iste vrline, a najviše se mrze oni koji imaju iste mane.

Ne treba prijatelja cijeniti po pravdi, nego po srcu.

Netko ostari kao zlato i mramor, a netko kao cipela.

Nema nesreće muškarčeve koju žena nije u stanju ili sasvim neutralizirati, ili je veoma ublažiti.

Nema ni jedne religije koja nije bezbožno rušila.

Nema ni jednog ostarjelog kralja koji ne bi pristao da bude običan mlad poručnik.

Nije točno rečeno da je svaki čovjek kovač svoje sreće, točno je, naprotiv, da je svaki čovjek uvijek sam kovač svoje nesreće.

Nikad čovjek ne može kazati onoliko mudrosti koliko može prešutjeti ludosti.

Nikad čovjek prema čovjeku nije pravedan: ni kad voli ni kad mrzi.

Pametan se čovjek oženi na vrijeme. U mladosti je brak stvar ljubavi i spola, a u starosti je stvar slabosti i straha od samoće.

Po vrlinama nas ocjenjuju samo naši prijatelji, a naši neprijatelji nas ocjenjuju po našim manama.
{ads3}
Prosječan čovjek uvijek više voli ženu nego ljubav. Kod žene je sasvim obratno: rijetko je kojoj ženi dovoljan samo čovjek; ona uz to čezne da bude voljena.

Prva osobina primitivnog čovjeka je da se boji svega što ne razumije, a na prvom mjestu se boji pameti.

Rijetko je čovjekov cilj zao; mogu biti samo zla sredstva.

Samo se u ljubavi i u smrti ljudi mogu izjednačiti, i da posljednji stigne prvog.

Samo su ograničeni ljudi zadovoljni sobom i svojom sudbinom.

Slava, to je jedina čovjekova sreća koja nije spokojna, i koja je najskuplje plaćena.

Starost, bolest i sirotinja, ujedinjene, to su neosporno najveća i konačna katastrofa jedne ljudske sudbine.

Starost je zloća više nego dobrota.

Sve knjige na svijetu trebalo bi biti knjige utjehe, toliko ima nesretnih na zemlji.

Svi ljudi imaju istovjetne sreće i nesreće otkad su postali, a samo luđaci imaju vlastitu sreću.

Svijet podnosi starca samo ako je duhovit ili bogat.

Škrtice nisu samo tvrde u pitanju novca, nego i u pitanju prvenstva i slobode.

U ljubavi, kao i u religiji, sve počiva na osjećanju i na vjerovanju u nevjerovatno.

U ljubavi ne stradaju samo ljudi koji su mekog srca, nego, naprotiv, najviše stradaju baš oni koji umjesto srca nose svoju grubu sebičnost, svirepu želju da osvoje i potrebu da despotski zavladaju.

Velika je nesreća kad čovjek ne zna što hoće, a prava katastrofa kad ne zna što može.

Velika nesreća čovjekova je što život počinje mladošću, a završava starošću, jer bi život bio neizmjerno savršeniji ako počinje starošću, a završava mladošću.

Za svaku našu nesreću kriva je ili naša lakoumnost, ili naša gordost, ili naša glupost, ili naš porok.

Zlo i nesreća ne dolaze od Boga, nego od čovjeka.

Žena će oprostiti muškarcu i najteže poroke, ali žena ne prašta drugoj ženi ni njene najveće vrline.

Žena dobro zna da je slaba samo kad voli.

Žena ima dvije svoje misije na Zemlji, da bude majka i da bude supruga. Ona je od prirode stvorena da bude majka, a samo je ljudskim zakonima natjerana da bude supruga.

Žena ne voli ljubav koju uviđa, nego koju nagađa.

Žena se često brani od poroka srčanije i poštenije nego muškarac, jer zna da je ne kontrolira samo jedno lice, nego cijelo društvo, i obitelj, i sve ostalo što su ljudi podigli protiv žene.

Žena u koju smo zaljubljeni prestaje biti za nas obično ljudsko biće, nego ili postane bijeli anđeo ili sotona.

Žena uvijek mora imati nekog koga će mučiti, bilo muža bilo ljubavnika.

Žena vas najviše voli kad ona oprašta vama, a ne vi njoj.

Žene imaju stalnu potrebu biti voljene, i kad one same ne vole često se predaju ljudima koji su im inače fizički nemili.

Žene su unijele više blagosti i uglađenosti među ljude, nego svi moralisti ovog svijeta.

Ženu treba uzeti za ono što jeste, i ne pokušavati je izgraditi bolje nego što je Bog napravio; a ako se žena uzme za onakvu kakva je doista, ona može još donijeti muškarcu neizmjerno puno radosti.

Ženska nježnost, ta čudna snaga koja, nevidljiva a svemoćna, živi u tim slabim stvorenjima, izbija iz njih u najrazličitijim oblicima, i stvara i rastvara živote i sudbine oko sebe.