Franz Kafka | Citati

Kad je čovjek sam uvijek je u lošem društvu.

Ljudi koje najviše razdiru strasti, najviše mogu i da uživaju u životnim slastima.

Dan je velika opsjena.

Mi smo kao stabla drveća u snijegu. Ona prividno stoje na površini snijega, i reklo bi se da se mogu pomjeriti kad


ih čovjek lako udari. Ne, to nije moguće, jer ona su čvrsto povezana s tlom. Ali gle, čak je i to samo prividno.

Čak i kad bi čovjek mogao popraviti neke sitnice – što je, međutim, luda tlapnja – postigao bi u najboljem slučaju nešto za buduće procese, a sam bi sebi neizmjerno naškodio jer bi privukao pozornost sudskog osoblja, koje je uvijek željno osvete. Samo ne treba izazivati pozornost!

Prema mom mišljenju, nema tog čovjeka koji bi mogao ishoditi potpuno oslobođenje.

Žene imaju veliku moć. Kad bih nekoliko žena koje poznajem mogao nagovoriti da zajedno rade u moju korist, mogao bih uspjeti.

Ispravno shvaćanje nečega i pogrešno shvaćanje tog istog ne isključuje se posve.

Ne mora čovjek držati kako je sve istina nego samo kako je nužno.

Knjiga mora biti sjekira za smrznuto more u nama.

Svako tko ima sposobnost vidjeti ljepotu nikada ne ostari.

Lijenost je početak svih poroka, kruna svih vrlina.

Istinske osjećaje imam prema sebi samo kad sam neopisivo nesretan.

Često je sigurnije biti u lancima nego slobodan.

Moj “strah” je sastavni dio mene, a vjerojatno i najbolji dio mene.

Sve dok imate hranu u ustima, vi ste riješili sva pitanja u ovom trenutku.

Počnite s onim što je ispravno, a ne ono što je prihvatljivo.

Patnja je pozitivni element u ovom svijetu, zapravo to je jedina veza između ovoga svijeta i optimizma.

Duh postaje slobodan tek kada prestane biti podrška.

Zlo može zavesti čovjeka, ali ne može postati čovjek.