Evo došao sam na internet | Mudre priče

Evo došao sam na internet. U taj neverovatni, tajanstveni svijet. Svijet koji se sastoji od pornografije, psovki, politički nekorektnih građana i odsustva bilo kakve cenzure. Svijet stvoren za besposličarenje, dokolicu i iživljavanje izopačenih fantazija.

Pored toga što je odličan teren za komunikaciju, otvara i drugu mogućnost – onu o kojoj smo čitali u naučnofantastičnim

romanima. Mogućnost transformacije.

Zaista, praktično potpuna anonimnost daje mogućnost bjedniku da postane oligarh, grdobi – ljepotan, stidljivom usamljenom alkosu – zvjezda u društvu, muškarcu – žena (ima i toga) i obrnuto.

Potpuna glupost je predstava da je mreža prepuna samo psihički poremećenih ljudi. Da, možda njihov procenat nije mali. Ali zapravo nema nikakvih “luđaka sa interneta” i “seksualnih manijaka s mreže” i “izopačenosti iz sajberprostora”.

To nisu nikakvi tajanstveni mutanti. Korisnici mreže smo – vi i ja.

Da, da… to TI pišeš preko icq devojci s kojom si se prije pet minuta upoznao na forumu: “Hoću da te uzmem na prljavom stolu!” To se tvoj kolega pakosno smeje, ostavljajući svoj komentar ispod fotografije “Devojka i konj” koju je postavio neki šaljivdžija.

Svi ti autori jezivih slika  s leševima, unakaženim ljudima i pornića s vanzemaljcima idu na posao, sreću se s tobom u metrou i sjede za susjednim stolom u kafiću.

Anonimnost opušta do nepristojnosti. Upravo to je katalizator koji omogućava da izadju na površinu svi zli dusovi koji se do tog trenutka kriju u najmračnijim djelovima tvoje svjesti. | Sergej Minajev