Rimske izreke

Vrednote koje se u nekom narodu zabacuju, uvijek su pogažene i nemoćne.

Treba se čuvati žudnje za slavom.

Nije pobožan onaj, čijoj je pobožnosti izvor strah.

Za sve one, koji su željni učenja, znanje i kontemplacija su izvor zadovoljstva.

Sve što je prekomjerno, bilo u vezi godišnjih doba, polja ili u ljudskom tijelima, nakon što je bilo uzrokom obilja ili sreće, dovodi do suprotne pretjeranosti.

Nijedno prirodno utemeljenje nema pravo samo po sebi i zato ni ne postoje ljudi po prirodi ispravni.

Slabost je u stvari, a ne priroda ili volja, majka pravednosti.

Ne može biti sretnije države od one, u kojoj najbolji imaju vlast.

Samo u onoj državi u kojoj narod ima najveću moć, postoji prava sloboda.

Blagostanje država bez sumnje ovisi o mudrosti njihovih najboljih ljudi.

Oni koji svojim autoritetom i oštroumnošću upravljaju državama daleko su superiorniji u mudrosti od onih koji žive daleko od javnog života. (Ciceron)

Nijedna stvar se ne vraća u ništavilo, već se svaka rastvaranjem vraća materijalnim tijelima. (Lukrecije)

Dvije najljepše stvari pratiti će nas gdje god pošli: jedinstvena priroda i naša vrlina.

Čovjek ne može postati objektom prezira drugih, prije no što je to postao samom sebi.

Ne smijemo biti ljubomorni na one koji stoje na višem položaju nego mi; ono što smo mislili zabunom da je vrhunac, ispostavi se da je rub ponora.

Dvije su velike prepreke duševnom miru: ne moći promijeniti išta i ne tolerirati išta.

Potrebno je naizmjenično biti u samoći i posjećivati druge. Prvo će činiti da osjetimo odsutnost ljudi, a drugo nas samih, i jedno će biti lijek za drugo.

Mudri čovjek je siguran, ozljede i uvrede ne diraju ga.

Živjeti sretno znači živjeti u skladu s prirodom.

Bolje se sluša onaj, koji upravlja mekom rukom.

Dug je put podučavanja, kratak i učinkovit davanja primjera.

Isti pepeo izjednačit će ono što voliš i ono što prezireš.

Bog je čovjeku podario dva dara koja su ga od ovisnika pretvorila u gospodara: razum i društvenost.

Griješi onaj koji drži da se ropstvo proteže na cijelog čovjeka; najbolji je njegov dio izuzet. Tijela su podložna i pripadaju gospodarima, ali je duša slobodna.

Sjećanje na užitke je mnogo dugotrajnije i stvarnije od njihove stvarne prisutnosti.

Biti daleko od domovine ne znači biti nesretan. Svako je mjesto domovina mudrom čovjeku.

Mudri čovjek ima mišljenje različito od većine ljudi, i kao što zvijezde idu u smjeru suprotnom od kretanja neba, tako on ide u smjeru suprotnom općem mišljenju.

Čovjek uči živjeti tokom cijelog njegovog života.

Koliko je veliko divljenje prema nekom, toliko je jaka i zavist.

Svaku okrutnost uzrokuje slabost.

Sreća jest slobodan duh, uzvišen, neustrašiv, postojan, s onu stranu straha i požude.

Zadovoljstvo, kad dođe do vrhunca, gasi se.

Nema sigurnijeg zadovoljstva od onog, koje nam nitko ne može uzeti.

Ljudi dok podučavaju, također i uče.

Skrivati se isuviše od ljudi i izbjegavati ih također je jedna vrsta eksponiranja.

Rođeni smo pod jednom monarhijom: slobode i poslušnosti Bogu.

Ništa ne pobuđuje tolko divljenja kao čovjek koji su herojski nosi s vlastitom nevoljom.

Bogati se ne razlikuju od prosjaka, u stvari su i siromašniji od njih: ovi imaju male potrebe, a oni velike.

Nije sretan onaj koji je prikupio mnogo novca, već onaj koji je prikupio svaku dobrotu u duhu.

Tereti su lakši onima, koji ih znaju nositi.

Bolest, patnja, siromaštvo, smrt. Nijedno od ovih iskustava nije slavno samo po sebi, no bez njih se slava ne postiže. (Seneka)

Ukloni osjećaj «pretrpio sam nepravdu» i nestat će sama nepravda.

Sve što postoji, sjeme je onoga što će od njega postati.

Na svemir uvijek gledaj kao na jedno stvorenje u kojeg je jedno tijelo i jedna duša.

Ono što nastupa kasnije uvijek je u svezi s onime što je bilo ranije.

Najkraći je put onaj, koji je u skladu s prirodom.

Sastojim se od uzroka i tvari. Ni jedno ni drugo neće nestati u ništa, ako što nije postalo od ničega.

Tvoje mišljenje bit će onakvim, kakvima su predodžbe koje dozivaš u dušu.

Najbolji je način obrane od onih koji ti žele zlo, da njima ne nalikuješ.

Smrt je odmor od dojmova što nam pružaju osjeti ograničavajućih poriva, i od lutnja  uma i teškog služanja tijelu.

Često razmišljaj o povezanosti svega u Svemiru i o uzajamnom odnosu stvari.

Što se događa svakome posebno, korisno je za cjelinu.

Tko se boji smrti, boji se ili nedostatka osjećaja ili promjene osjećaja. Ako ne bude uopće osjećao, neće osjećati i u tome nema ništa loše. Ako pak bude osjećao drukčije, bit će drugo stvorenje, ali neće prestati živjeti.

Nemoj prezirati smrt, neka ti bude mila, jer je i ona jedna od objava onoga što Priroda hoće.

Sve što je dio neke cjeline teži onome što je s njime zajedničkog porijekla.

Eonima godina pripremalo se za tebe sve što ti se može dogoditi. Splet se uzroka odavno spleo za tvoje postojanje i sve što je uz njega povezano. (Marko Aurelije)

Ono što je jednostavno i nepodijeljeno po prirodi, razdjeljuje se ljudskom pogreškom, i ljudi pretvaraju ono što je istinito i savršeno, u lažno i nesavršeno.

Ako je nešto isuviše slabo u nekom dijelu, očito baš u tom dijelu ima potrebu pomoći drugih dijelova.

U dobru samome i nigdje drugdje jest bit Boga.

Dobro jest cilj i svrha svih bića.

Upravljati odlučno i vladati harmonično svime jest najviše dobro.

Poroci nikad ne ostaju nekažnjeni, niti vrline bez nagrade.

Oni koji čine zlo nesretniji su od onoga koji ga podnosi.

Ako želiš dobiti prikladnu nagradu za zasluge, voli dobre i imaj sažaljenja za zle.

Onaj koji se udaljava od svevišnjeg uma, sputava se lancima sudbine, i obrnuto, čovjek je tim slobodniji od utjecaja sudbine što se više približava onom, koji je središte svega. (Boetije)