Mi smo ničiji. Uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz.Vjekovima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati tko smo.Živimo na razmeđu svjetova, na granici naroda, uvijek krivi nekome.Na nama se lome talasi povijesti kao na grebenu. Otrgnuti smo, …
Pomalo svačiji, a opet samo svoj i ničiji (Derviš i smrt) | Mudre priče Pročitaj više »
Ne molim Te, Gospodine, za čuda i viđenja, nego za snagu u svakodnevnom životu. Nauči me umijeću malih koraka. Učini me sigurnim u razdvajanju vremena. Obdari me osjetljivošću da odredim što je veoma važno, a što manje važno.
Ima u duši mojoj ožiljak koji samo u snu boli. I ne znam od kog bola on je ostao i da li je to bilo jutro ili suton kad se urezao u moju dušu. Takva je naša duša. Ispunjena uspomenama …
Upitah prošlost:– Što sam ja? Prošlost mi odgovori:– Ti ćeš tek sutra biti ti. Upitah budućnost:
Traži se ona riječ što mi je već danima navrh jezika, a nikako da je izgovorim i možda, napišem. Tražim već godinama tu strašno važnu riječ koja bi me spasila, a ne mogu je nikako naći, pa izlazim kako bi …
Koračajući ispod usnulih cvjetnih krošanja, u noćnom zagrljaju neba i zemlje, učini mi se kako je rijeka vremena stala.Tada spazih sjenu koja je koračala pokraj mene. – “Tko si, zašto me pratiš?” – upitah
Čovjek, star 92 godine, omalen, ponosnog držanja, dobro obučen i uredno obrijan, koji ustaje svako jutro u osam, uredno počešljane kose, seli danas u starački dom. Nakon strpljivog čekanja od nekoliko sati, osmjehnu se prijateljski, kad ga obavijeste da je …