Arthur Schopenhauer | Citati

Bogatstvo je nalik na morsku vodu; što je više pijemo, to smo žedniji.

Budala trči za užicima života i shvaća da je prevarena. Mudrac izbjegava nevolje.

Čast je, objektivno gledano, mišljenje drugih o nama, a subjektivno, naš strah od tog mišljenja.

Čovjeku koji je intelektualno viši od drugih, samoća pruža dvogubu korist; prvu, što je sam, i drugu, što nije s drugima.

{ads2}
Čovjek pun duha i u potpunoj se samoći izvanredno zabavlja svojim mislima.

Da bi se priznala tuđa vrijednost, treba imati vlastitu.

Da je čovječanstvo oduvijek bilo razumno, povijest ne bi bila dugačka kronika gluposti i zločina.

Divljaci se uzajamno proždiru, a pitomi se uzajamno varaju.

Druževnost spada u najopasnije, možda čak i ubitačne sklonosti, budući da nas dovodi u dodir s ljudima od kojih je većina moralno hrđava a intelektualno tupa ili izopačena.

Izvor naše sreće je u subjektivnim osobinama: plemenitom karakteru, poduzetnom duhu, sretnom temperamentu, vedrom umu i zdravom tijelu.

Kao što je ljubav prema životu zapravo samo strah od smrti, tako i društvenost ljudi zapravo nije direktna; ona se, naime, ne zasniva na ljubavi prema društvu, nego na strahu od samoće.

To je pametan, taj će u razgovoru manje misliti na ono o čemu govori, a više na onoga s kim razgovara. Ako tako bude činio, može biti uvjeren da neće reći ništa zbog čega bi se kasnije mogao kajati.

Tko želi da se njegovoj riječi povjeruje, neka je izrekne hladno i bez strasti.

Ljepota je otvoreno preporučeno pismo koje za nas unaprijed pridobiva srca.

Ljubomora se uvijek rađa sa ljubavlju, ali ne umire uvijek sa njom.

Ljude u društvo tjera unutrašnja praznina i dosada. Ako osjete da su nam potrebni, ljudi postaju obijesni i arogantni.

Ljudi se tisuću puta više trude da steknu materijalno nego duhovno bogatstvo, mada je sasvim sigurno, da našu sreću stvara ono što jesmo, a ne ono što imamo.

Malo ima stvari koje će ljude više odobrovoljiti nego kad im ispričamo veliku nesreću koja nas nedavno snašla.

Mladima bi glavni predmet učenja morao biti taj da nauče podnositi samoću: ona je naime izvor sreće i duševnog mira.

Najsigurniji način da ne postaneš vrlo nesretan je taj da ne zahtjevaš biti vrlo sretan.

Najveća je od svih ludosti – žrtvovati svoje zdravlje, ma šta to bilo; zbog stjecanja imovine, zbog napredovanja u službi, zbog učenosti, zbog slave, a da o toj slasti i kratkotrajnim užicima i da ne govorimo. Što više, zdravlju treba sve podrediti.

Netko je, recimo, mlad, lijep, bogat i cjenjen, pa se pitamo, kad želimo da ocjenimo njegovu sreću, je li zbog toga vedar; ako je, naprotiv, vedar, sasvim je svejedno je li mlad ili star, uspavan ili grbav, siromašan ili bogat: on je sretan.

Nijedna laž nije toliko drska da se neki anonimni recenzent ne bi mogao njome poslužiti: pa on nije odgovoran.

On je vrlo nedruštven, to gotovo već znači: On je čovjek velikih sposobnosti.

Ono što nas najneposrednije usrećuje je vedrina uma. Ova osobina je sama sebi nagrada. Zato bi razvijanje vedrine u sebi valjalo staviti ispred svih težnji!

Ono što se zna ima dvostruku vrijednost ako se ujedno za ono što se ne zna priznaje da se ne zna

Oženiti se znači svoja prava prepoloviti, a obaveze poduplati.

Prijatelj svih nije ničiji prijatelj.

Prijateljima lako opraštamo pogreške koje nas ne pogađaju.

Pušemo balone od sapunice što duže možemo i što veće možemo, iako dobro znamo da će se raspršiti.

Razum može zamijeniti gotovo svaki stupanj obrazovanja, ali obrazovanje ne može zamijeniti razum.

Religija je štaka za loše državne ustanove.

Rijetko se nalazi ono što je pravo, a još rjeđe se cijeni.

Samoća je sudbina svih značajnijih duhova.
{ads3}
Slobodno vrijeme većine ljudi ispunjeno je ili čulnim uživanjima i ludorijama ili dosadom i tupošću.

Spojiti uljudnost s ponosom pravo je majstorstvo.

Sudbina miješa karte, a mi igramo.

U samoći bijednik osjeća svu svoju bijedu; veliki duh svu svoju veličinu.

U starosti čovjek se bolje čuva od nesreće, a u mladosti je bolje podnosi.

U svakom je slučaju bolje da se razboritost pokaže onim što se prešuti nego onim što se kaže.

U svijetu uglavnom caruje zlo, a glavnu riječ ima glupost.

Vjera je kao i ljubav: ona se ne da nametnuti. Zato i jeste uzaludan svaki trud da se ona državnim mjerama uvede ili učvrsti.

Vjere su kao vatra: njima je, da bi svijetlile, potreban mrak.

Vjerovanje i znanje odnosi se jedno prema drugome kao ptice na vagi: koliko se jedna spusti, toliko se druga digne.

Zdravlje nadmašuje sva moguća dobra tako znatno da je zdrav prosjak sretniji od bolesnog kralja.

Zašto su obični ljudi tako društveni i prilagodljivi? Zato što lakše podnose druge nego sebe.