Kako se ponašaju lažovi, otkrijte ih?! | Mudre priče

Nekada nismo u prilici da pitamo sagovornika sve što nas interesuje, on nam, ipak, mnogo toga sam kaže svojim položajem tijela, gestovima i mimikom lica. Mi samo treba da znamo da rastumačimo te poruke. Nečiju (ne) naklonost i mišljenje o nama možemo da pročitamo sami, bez ikakvih pitanja.

Mnogo puta istraživana i potvrđena činjenica je da se zjenice našeg sagovornika šire kada je zainteresovan za nas ili ono što pričamo. Ovo je veoma lako prepoznatljivo, samo treba obratiti pažnju. Kada vas neko gleda dok pričate i taj pogled je konstantan, najvjerovatnije vas sluša s pažnjom i ima pozitivno mišljenje o onome o čemu pričate. Širom otvorenih očiju vas gleda vaš zaljubljeni partner. Najbolje ćete vidjeti efekat raširenih zjenica kada zabavljate neko dijete. Djeca najneposrednije reaguju. Odrasli ljudi ponekad teže da sakriju svoje emocije, međutim dok izraz lica mogu da kontrolišu, veličina zjenica je sasvim siguran pokazatelj nečije zainteresovanosti za vas. S druge strane, ukoliko je našem sagovorniku dosadna naša priča, ne samo da zjenice neće biti raširene, već će on svoju dosadu pokazati držanjem tijela, ma koliko želio da prikrije tu činjenicu. Kada ljudima nije zanimljivo, oni imaju odsutan pogled, postaju nemirni, glava im je povijena po strani.

Drugačiji stav ima nepovjerljiva osoba. Kada neko nema povjerenja u vašu priču, on to često iskazuje gledajući vas širom otvorenih očiju, takođe može dodirivati svoje uho ili se češkati po bradi.

Ako dobro upoznate govor tijela, možete postati živi detektor laži. Ljudi se dosljedno ponašaju kada lažu, što ne važi jedino za «profesionalne lažove». Kada je neko izvježban u laganju, to znači da poznaje sve znakove neverbalnog govora i da ih dobro kontroliše. U takvoj situaciji vam je potrebno više vježbe i iskustva da biste uvidjeli da vas neko laže. Međutim, ni tad nije uzaludno pokušavati, jer kada ljudi lažu doživljavaju fiziološke reakcije, njihovi moždani talasi mijenjaju ritam, puls im se ubrzava i ipak odašilju znakove svojih obmana. Uobičajen izgled osobe koja vas laže je ograničen i krut, zavezan. Takva osoba uglavnom pravi mali broj pokreta tijela. Kada pomijera ruke i noge ona ih pomijera prema sebi, a ne od sebe. Lažljivac teži da zauzme manje ličnog prostora. Pogled nije odsutan, kao kada je sagovorniku dosadno ili neprijatno, već osoba koja laže najčešće pravi manje kontakta očima sa svojim sagovornikom. Često rukama dodiruje svoja usta ili vrat. Ono što vjerovatno lažljivac nikad neće uraditi je dodirivanje svojih grudi otvorenom šakom. Međutim, kao što je napomenuto ima ljudi koji znaju sve ove trikove, pa i njima manipulišu. Tako, osobe koje lažu i ne osjećaju grižnju savjesti zbog svojih laži, mogu se služiti poznatom frazom «gledaj me u oči, pričam ti istinu». Ukoliko je nekom cilj da vas slaže i dobar je u tome, moraćete da obratite više pažnje. Tada biste mogli da se fokusirate na emocionalne reakcije prilikom pričanja. Malo ljudi je sposobno da kontroliše svoje emocije, a one su prilikom laganja najčešće burne. Lažljivac ima odloženo pokazivanje emocija, pravi veće zastoje u priči nego što bi to obično činio, a onda odjednom nastavi razgovor. Pokazivanje emocija kasni za izrečenim. Na primjer ako nekom donesete poklon koji mu se ne sviđa, a on želi da vas obmane da mu se sviđa, prvo će vam reći «baš je lijepo», a tek zatim će uslijediti osmijeh. Ovakav zastoj ukazuje na laž. Gestovi lažljivaca se ne poklapaju sa izgovorenim riječima. Često će vam reći da se lijepo provodi na zabavi, a usput će biti namršten. Takođe, često se dešava da nesvjesno osoba koja vas laže stavlja neku barijeru između vas i sebe, bilo koji predmet, koji tada doživljava kao zaklon.

Kada vas neko gleda konstantno, vaša priča mu je zanimljiva;
Kada mu je pogled odsutan, vaša priča mu je dosadna;
Kada neko pilji u vas, verovatno ne vjeruje u vašu priču;
Kada pravi malo kontakta očima, moguće je da vas laže;
Kada vas gleda kao da želi da pročita vaše misli, najvjerovatnije osjeća krivicu zbog nečega.

U govoru i neverbalnim znakovima možete osjetiti i nečiju krivicu. Kada se vaš sagovornik osjeća krivim zbog nečega, on će zauzeti defanzivan stav. Često će imati pognutu glavu, mada nije neobično i da vas gleda direktno u oči, tražeći u njima vaš odgovor. Osoba koja se osjeća krivom mnogo priča, ona ne može da podnese tišinu jer je krivica izjeda iznutra. Tada je u stanju da vas obasipa detaljima priče, ne bi li vas ubijedila u svoju verziju. Prilikom ubjeđivanja može vas gledati direktno u oči, tražeći znakove vašeg prihvatanja. Ova osoba može i direktno tražiti potvrdu da joj vjerujete, kako bi se oslobodila osjećaja svoje krivice.

Iako je činjenica da ljudi umiju da slažu i obmanu, najbolje je da razgovarate i iskreno pitate i slušate sagovornika. Poznavanje govora tela možete koristiti kao pomoćno sredstvo. Iako tijelo ne laže, ipak je bolje da se suzdržite od čitanja tuđih misli kad god je to moguće. Potpunu istinu možete dobiti jedino kada vam je neko ispriča.