Traži se jedna riječ | Mudre priče

Traži se ona riječ što mi je već danima navrh jezika, a nikako da je izgovorim i možda, napišem.

Tražim već godinama tu strašno važnu riječ koja bi me spasila, a ne mogu je nikako naći, pa izlazim kako bi je tražio po ulicama.

Prije toga, otvaram sandučić za pisma (možda mi je netko poslao poštom?), ali tamo su samo neplaćeni računi i opomene.

Odlazim da je tražim po Terazijama; možda sjedi pred Moskvom i pije pivo, a možda je u kiosku s novinama.

“Što radiš?” – Pitaju me poznanici.

Što da im kažem? Da tražim neku riječ, a ne mogu je naći?

Sve što su tražili to su i našli, zato što i nisu htjeli ništa naročito. Lijepo se vidi: umrle su u njima prave riječi, a ostali samo brojevi i opća mjesta ….

Traži se jedan svijet, prekjuče iščeznuo…

Traži se nada, ona davna nada polagana u sebe same i u vrijeme koje dolazi.

Traže se svi oni što su nas raznosili komad po komad, dio po dio: dijelove našeg vremena, naše ljubavi, traže se kako bi vratili ljubav…

Traži se onaj ulični sat na banderi pod kojim smo čekali, onaj sat što još uvijek otkucava u našem pamćenju. On se traži!

Jedanom bismo primijetili kako mala kazaljka stoji na šest, a velika na dvanaest i ne bismo se čestito ni okrenuli, a kazaljke su ponovno stajale na šest i na dvanaest, samo bi između ta dva pogleda protekao cijeli život.

I on se traži- taj život što promiče od danas do sutra, onaj život što je kolao, ključao, puzio, preklinjao, volio, cmizdrio, čekao, bogoradio, zaustavljao se, podizao i ponovo padao i opet se dizao ispod onog uličnog sata koji se traži, a koji je tko zna kuda odnesen. | Momo Kapor