Hrvatske izreke

Ako si krojio sad si dokrojio.

Ako je gol, ostaje ipak sokol.

Ako je psu pita u dio pala, tepsija je ipak ostala.

Ako kuda izgori, dug na odžak tvori.

Ako svoj svoga i ne hrani, ali teško onomu, tko ga nema, da ga brani.

Ako je med i sladak, ne valja prste ugrizati.

Ako može biti, živi sa svakim u slozi i ljubavi, a ne živi s nikim u svađi

Ako nije pravi vrač, a ono je bar pogađao.

Batina ima dva kraja.

Batina je iz raja izašla.

Besposlen pop i jariće krsti.

Bez muke nema nauke.

Bog je prvo sebi bradu stvorio.

Boj ne bije zlaćano oružje, već srce u junaka.

Bolje grob, nego rob.

Bolje ikad, nego nikad.

Bolje rat, nego pakt.

Bolje spriječiti, nego liječiti.

Bolje vrabac u ruci, nego golub na grani.

Bog pravicu, vrag prasicu.

Blago onom tko ima prijatelje, teško onome tko ih treba.

Bolje je prijatelje čuvati nego stvarati.

Bolja je istina koja škodi, nego laž koja godi.

Baci dobro niz vodu, naći ćeš ga uz vodu.

Baba babi grebla lan, da joj prođe dan.

Bez alata ni zanata.

Bez narodne slobode, kao riba bez vode.

Bez starca nema udarca.

Bez uzde strast, gotova propast.

Biber je zrno maleno, al se pred gospodu meće.

Bio u Rimu, a nije Pape vidio.

Bit će braco svađe, al neznatno kad će.

Blago onom bratu, koji ima seku.

Bolje dobar glas nego zlatan pas.

Bolje je dati vunu, nego živu ovcu.

Bolje je pošteno umrijeti, nego sramotno živjeti.

Bolje je zdravom u sirotinji, nego li bogatom u bolesti.

Brat brata na vješala vodi, al’ ga opet i odvodi.

Bez Boga ništa.

Brat bratu, a Bog svima.

Blago ruci, koja je vrijedna.

Bolje da te smrt prijeka digne, nego suza siromaška stigne.

Budi siroti otac, pak će i tebi Bog biti.

Bolje vide dva oka, nego jedno.

Bez zdravlja nema bogatstva.

Bolesna pitaju, a zdravu daju.

Bolje ništa ne znati, nego kojekako.

Brat mi mio, koje vere bio.

Crni šešir na ćelavu glavu.

Čovjek je čovjeku vuk.

Čovjek snuje, Bog određuje.

Čime se pametan stidi, time se budala ponosi.

Čovjeku je na suncu toplo, a djetetu kod majke dobro.

Čovjek po svijetu, kao pčela po cvatu.

Čovjek se mora u znoju kupati, da ne gleda iz tuđe ruke.

Daleko od očiju, daleko od srca.

Djeca dobiju udarce koji su njihovi roditelji zaslužili.

Dok je nek je, ko u Depana slanine.

Dok kučka repom nemahne, ne ide psi za njom.

Došli su gosti, da oglođu kosti.

Dugoj je bolesti konac motika.

Dva bez duše, a treći bez glave.

Dva lješnjaka orahova vojska.

Dva loša ubila Miloša.

Da je do sove, ne bi nigda dana.

Danas pišta sutra ništa.

Djeca siju prosu, al’ ne nose k nosu.

Devete peći omelo, a desete izgaralo.

Dočekat će maca, na potoku, vrabca.

Dobra gosta i dan dosta.

Dođoše divlji, pa iztjeraše pitome.

Dok se čovjek sam ne osramoti, ne može ga nitko osramotiti.

Danas čovjek, sutra crna zemlja.

Dok smo, neka smo, kad umremo, da se spominjemo.

Dobrota je najveće blago.

Domaći je dim jasniji od tuđega plamena.

Drug drugu ogledalo.

Dok je čovjek zdrav i voda mu je slatka.

Doći će sunce i pred naša vrata.

Faljene jagode ne trebaju sepeta.

Gdje ima dima ima i vatre.

Gdje ima smijeha bude i plača.

Gdje je stida, tu je i poštenja.

Gdje ima ljubavi, nijedno zlo ne šteti. Gdje nema ljubavi, nijedno dobro ne koristi.

Gdje koga svrbi, ondje se i očeše.

Grijeh ne ulazi na usta, nego izlazi.

Gdje brat bratu ruku pruži, ondje rod ne tuži.

Gdje koza dane, tud loza sane.

Gdje koga opanak žulja, najbolje zna.

Gdje se konji igraju, tamo magarci padaju.

Gdje si bio? Nigdje. Što si radio ? Ništa.

Gleda ko tele u nova vrata.

Gdje je mnogo riječi, malo je stvora.

Gdje se stariji ne slušaju tu nema Božjeg blagoslova.

Grjehota i sramota najbliže su susjede, čuvaj se prve, pa se ne boj druge

Gospodski je obećati, a paunski držati.

Hrđa se za zlato neprima.

Hrđavoj ptici i perje smeta.

Hoda kao pas bez kose.

Hode kao rakova vojska.

Hodi kao muha bez glave.

I nad popom ima popadija.

Ispeci pa reci.

Iver ne pada daleko od klade.

Gluposti, za kojima najviše žalimo, su one koje nikad nismo učinili.

I dorava kokoš, zrno nađe!

I Boga bi prevario da može.

Imaš ne znaš,izgubiš poznaš.

I palikući će kuća izgorjeti.

Imam djecu, imam svoja krila.

I brojene ovce kurjak kolje, a kamo li nebrojene.

Ide ko pčela na brus.

Igra medo u komšiluku, dojt de i na naša vrata!

Il’ dažd pada Il’ snijeg prši, nek se Božja volja vrši.

I mi smo kolo vodili i barjak nosili!

I moja bi majka znala pitu peći!

Istinu traži, pravicu važi.

Išla bi baba u Rim da imade s čim.

Izbirač je slab pogađač.

Iz oka iz boka.

Jabuka ne pada daleko od stabla.

Jedna lasta ne čini proljeće.

Jutro je pametnije od večeri.

Jedna šugava ovca,sve stado ošugavi.

Jezik nema kosti ali može bosti.

Jedan je poturica gori, nego sto Turaka.

Jedna šteta, sto grijeha.

Jadan je onaj, koji nema dijela od Boga.

Jedno drobi drugo kuša.

Kapa glavu pokriva, cipela je čuva!

Kad čeljad nije bijesna, ni kuda nije tijesna.

Kad mačka ode, miševi kolo vode.

Kad na vrbi rodi grožđe.

Kakav otac, takav sin.

Kak pri jelu, tak pri djelu.

Kako došlo, tako prošlo.

Krv nije voda.

Kud svi Turci tu i doravi Mujo.

Tko vina večera, vode ruča.

Tko s đavlom tikve sadi o glavu mu se razbijaju.

Tko liti hladuje, zimi gladuje.

Tko je dužan i na Božić je tužan.

Kalandora vodna, godina rodna.

Tko muči dva uči.

Tko će kome, ako ne svoj svome.

Kleveta je rana koja uvijek ostavlja brazgotinu.

Knjigama mrtvih uvijek uče žive.

Tko sije vjetar, žanje oluju.

Kako radiš tako ćeš i završit.

Krije se ko zmija noge.

Komu nije za slogu, taj je proti Bogu.

Kad pas laje, treba gledat što je.

Kad psa ubiješ, zavuci ga i za plot.

Kad vol bariče, na glavu si sam zemlju baca.

Kad vile dođu k očima, Il’ vile puć, il’ oči skočit.

Kakvi gost onaka čast.

Kako tko drobi, onako će i kušat.

Kakvi sam da sam, teško onom čiji sam.

Krsti vuka, a vuk u goru.

Krtina ispod zemlje hodi, pak joj že opet trag nahodi.

Kesi zube ko lisica na šipak.

Tko pokraj pseta legne naplazi se buha.

Tko se ovcom učini kurjaci ga pojedu.

Tko rukama med miješa, onaj prste oblizuje.

Tko svašta za zlo prima, on za društvo nije.

Tko za tuđom vunom pojde, sam ostrižen kudi dojde.

Koga Bog čuva, onog top negruva.

Koji istinu gudi, s gudalom ga po prstima biju.

Koji me je lani bio, ni danas mi nije mio.

Koji neljubi svoga brata, onog tuđa biju vrata.

Koji svojoj kapi dobra ne misli, kako će drugom dobar biti.

Koji tuđe kraste vrijeđa, svoje povređuje.

Koji uzme ženu rad blaga, namiri se na vraga.

Kola nemazana škripe.

Koliko ljudi, toliko dudi.

Komu nije svjetovati, onom nije ni pomoći.

Kad Bog daje, ne pita, čiji si sin.

Kovač zato klješta ima, da ruke neopeče.

Kud de iver od panja?

Kud đavo ne može , tamo babu šalje.

Kud puklo da puklo.

Kuga nije u Sremu, nego u našem tremu.

Kume, neuzdaj se u me, nego u se i u svoje kljuse.

Kurjaku u tor put pokazivati.

Tko uči, znade. Tko krade, imade.

Lonac ide na vodu dok se ne razbije.

Lakome su oči pri pogači.

Lanjskog se snijega nije bojati.

Lasno je ćelava ošišat.

Lasno je u džepu caru figu pružat.

Lisica je lukava, al’ joj se ipak kože prodaju.

Lovac da uvijek ulovi, zvao bi se nosač.

Lukavi je prijatelj gori od neprijatelja.

Lijepo je donekle, dobro dovijeke.

Lijen čovjek gotova svoja nesreća.

Ljubav je puna jeda i meda.

Mi o vuku, a vuk na vrata.

Motati se kao mačka oko vruće kaše.

Majka kćerku kara snasi prigovara.

Malen lončić friško pokipi.

Mari Mara za pudara, kad se grožđa nazobala.

Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba.

Mlad može, a star mora.

Mnogo de mutne vode Orljavom proći.

Mučno se je kadiom nazvati.

Mila majčice, bijela crkvice!

Mekano je krilo materino.

Majka rodila, majka liječila.

Majka bila, majka mila.

Majka: puna su, usta.

Mrav i pčela uče, kako se teče.

Mudroj glavi jedno oko dosta.

Narod bez bajke, dijete bez majke.

Na muci se poznaju junaci.

Nadi iglu u plastu sijena.

Navika je dobar sluga, ali loš gospodar.

Ne laje pas zbog sela.

Ne meljaj vraga na zid.

Ne možeš imati i ovce i novce.

Ne kupuj mačka u vreći.

Ne stavljaj sva jaja u jednu košaru.

Ne trči pred rudo.

Nede grom u koprive.

Nema kruha bez motike.

Nesreća nikad ne dolazi sama.

Ne traži kruh nad pogačom.

Ni luk jeo, ni luk mirisao.

Nije zlato sve što sja.

Nikad ne reci nikad.

Novac kvari ljude.

Novac se na novac lijepi.

Ne bleji ovan za janjetom.

Ne boj se duke koji laje, nego onoga koji reži.

Ne treba raditi kao ostali, nego kao oni koji rade ispravno.

Niko nije siromašan da se ne bi obogatio nekom vrlinom.

Ni mrava ne bi zgazio.

Nije se rodio ko bi svakom ugodio.

Nagraisao, kao đavo na veliki petak.

Na jedanput se nesaziđe grad.

Na kurjaka vika, a lisica živad kolje.

Na psu rana, na psu i zarasla.

Napali, kao na belu vranu.

Našla šljuka prdavca.

Na onu se voćku nebacaj, s koje samo vode pada.

Nebojša je glavu izgubio.

Ne budi svačija metla.

Necrkni magarče dok trava ne nikne.

Nema žita bez kukolja.

Nema zanata bez alata.

Nek se znade čija je kuda masna.

Nema jela, bez dila.

Nemoj biti ljuta da ne budeš žuta, vede budi dobra da ne budeš modra.

Nevjerni Toma.

Nezazvanom gosti mesto za vrati.

Ne pusti kusonje na valov.

Nema očevine bez kerčevine.

Ni Bogu kolača, ni caru harača.

Nije leta bez Gjurgjeva dana, niti brata dok nerodi majka.

Nije plemena bez slavna imena.

Nije se još rodio, koji bi svakom ugodio.

Nit budi med , da te jedu, nit jed da te predu.

Nit gudi, nit gudila traži.

Nije svaki dan Božić.

Nije za guske sjeno.

Nije za krmaču sedlo.

Nit mi je rod nit pomozi bog.

Ni u tikvi suda, ni u svakom druga.

Nova metla dobro mete.

Nema čovjeka od koga ne bismo mogli nešto naučiti.

Ne čini sve što možeš činiti, nego samo što je pravo, pak se nećeš pokajati.

Ne rugaj se onomu, koga valja požaliti.

Ne niči gdje te ne siju.

Ništa se sa zdravljem pomiješalo nije.

Nije nikakva majstorija među dobrima dobar biti.

Naš zavičaj, naš običaj.

Ne stani siroti na skut, ne ćeš sebi na sredu.

Ni krvniku, Bože, ne daj.

Ništa se s obrazom nije izmiješalo.

Novo sito i na klinu visi.

O mrtvima samo najbolje.

Odijelo ne čini čovjeka.

Odijelo ne čini čovjeka, ali zato čini gospodina.

Od rakije kuda poskakuje, a od vina kuda, nije mirna.

Od inata ni goreg zanata.

Običaji od starine štit su jaki domovine.

Od budale stoji niže, koji tuđu kuću diže.

Od ćutanja glava neboli.

Od jalove krave mleko tražiti.

Od kud se je nadat da sunce grije, odonud led bije.

Od magarca nestvori konja.

Od pruta biva hrast.

Od sve krađe na Božić ni mesa.

Oj nevjero nigdje te nebilo!

Od čovjeka se ništa nije otelo.

Okolo kere, pa na mala vrata!

Od Boga sve dobro počinje.

Od rečena do stvorena kao od lista do korijena.

Oblači toplo, jedi malo, s mjerom pij, ako hoćeš dugo da živiš.

Papir trpi sve.

Pomozi si sam, pa de ti i Bog pomoći.

Pomozi sirotu na svoju sramotu.

Pored takvih prijatelja što de mi neprijatelji.

Poslije kiše dolazi sunce.

Poslije kiše ne treba kabanica.

Pošalji lopova da uhvati lopova.

Prodati rog pod svijeću.

Prvo skoči pa reci: “hop”!

Poklonjenom se konju ne gleda u zube.

Prije nego nešto upoznaš, nemoj ni hvaliti ni kuditi.

Pala muha na medvjeda.

Pala sekira u med.

Podaj rukama, traži nogama.

Pokraj suhog derveta i sirovo izgori.

Poslije boja s kopljem u trnje.

Prag je kućna najveća planina.

Prazne se puške i dva boje.

Prije zore nema sunca.

Pusti macu pod policu, ona de i na policu.

Pruži, dohvatit ćeš.

Postrada s nerada.

Poštenje življenje, bez poštenja bez života.

Pošteno ime ne gine; poštenjak vjekovnjak.

Prokleta njiva, na kojoj klas ne ostaje.

Ptica izvan jata lasno pogine.

Poštuj brata starijega, i tebe de tvoji mlađi.

Posluh je otac krepostima, a neposluh svim zločinima.

Pokornu glavu sablja ne siječe.

Pusti koku u jarak ova de i na slog.

Ruka ruku mije.

Ruke možeš oprat, obraz nikako.

Rad i stisnut i ispustit.

Rani sirotu na svoju sramotu.

Ražanj se pravi, a zec u šumi.

Razumije se kao magarac u kantar.

Ribu učit plivat.

Rugao se lonac kotlu.

Radiši Bog pomaže.

Radi, kao da dež sto godina živjeti, a moli se Bogu, kao da ćeš sjutra umrijeti.

Ruka ruku pere, a obraz obadve.

Sit gladnom ne vjeruje.

Slika govori više nego tisuću riječi.

Svakog gosta tri dana dosta.

Sve je dobro što se dobro svrši.

Sve se vraća, sve se plaća.

Sve što je dobro kratko traje.

Svi putovi vode u Rim.

Svjetlo je uvijek na kraju tunela.

Strpljen– spašen.

Sreća te gleda, nesrića ti ne da!

Stoji mu ko magaretu sedlo.

Sad su jaja starija nego kokoši.

Sila Boga nemoli.

Sloga od Boga, nesloga od zloga.

Slogom rastu male stvari, a nesloga sve pokvari.

Sloga jači, nesklad tlači.

S trbuhom za kruhom.

Sprdala se sova sjenici, a svoju glavu u sušanj turila.

Svaka baka pod svoj koto puše.

Svaka je kvočka na svom gnijezdu jaka.

Svaka ptica svomu jatu ide.

Svagdje je dobro al’ kod kuće najbolje.

Svaka krava svoje tele liže.

Svaka sila za vremena.

Svoja kuća, svoja volja, za svakog je ponajbolja.

Svud je poći, al’ je kući doći.

S konja na magarca.

Svakomu je Bog hrane ostavio.

S milim Bogom sve se može.

Svi smo u Božjoj ruci.

Sto misli dug ne plaća.

Svoja muka kuće ne obara, tuđa muka gotovo rasulo.

Sve podaj, a čovještva ne daj.

Sve za obraz, obraza ni za što.

Sirotinjska suza lemeš probija.

Svoj svojega nad jamu vodi, ali opet ne će u jamu da ga turi.

Skladna braća nove dvore grade, a neskladna i stare razgrađuju.

Svakomu svoja majka mila.

Svaka voda s potočićima jaka.

Šilo za ognjilo.

Što bi gori sad je doli, a što bi doli sad je gori.

Što možeš danas, ne ostavljaj za sutra.

Što se babi htilo, to se babi snilo.

Što više, to bolje.

Što trijezan misli, pijan govori.

Što više žrtvuješ svoje ja, to je tvoja ljubav jača i istinitija.

Što je pravo i Bogu je drago.

Što bi valjalo da volovi riču, to jarmovi škripe.

Štogod ljubav, sloga stvori, to se nikad nerazorni.

Što je dikla navikla, ko neva je obikla.

Što je sada naopako, bit de nigda sve jednako.

Što je pravo i Bogu je drago.

Što hasni otcu otcem biti, ako majka sve prebiti.

Što tko miluje, ono mu je i drago.

Štogod nosiš prti, a što jedeš drobi.

Što kuc, to muc.

Teško žabu u vodu natjerati.

Tiha voda brijege dere.

Tko kupuje što mu ne treba, prodavat će što mu treba.

Tko ne riskira, ne profitira.

Tko pita, ne skita.

Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada.

Tko prvi, njegova djevojka.

Tko rano rani, dvije sreće grabi.

Tko se zadnji smije, najslađe se smije.

Tko umije, njemu dvije.

Tresla se brda, rodio se miš.

Tko se dima ne nadimi, taj se vatre ne nagrije.

Tko dobro čini bolje dočeka.

Teć će voda, kud je i dosad tekla.

Trla baba lan da joj prođe dan.

Teško ovci med kurjaci.

Teško toru, oko koga psi nelaju.

Teško svakom bez svojega.

Tjerajuć lisice istjera kurjaka.

Tko će svem svijetu pogaču namjesit?

Tko mnogo patio dosta je zapamtio.

Tko na mjesec laje, ispast će mu zubi.

Tko nedrži brata za brata, on de tuđina za gospodara.

Tko nije zafalan na orahu nije ni na tovaru.

Tko nije za sebe, nije ni za drugog.

Tko se smije u petak, plače u nedjelju.

Tko svoje odbacuje, nije ni tuđeg vrijedan.

Tko proti vjetru pljuje, popljuvat će se.

Tko zna bolje široko mu polje.

Traži kruha, nad pogačom.

Tuđe ne diraj, a svoje čuvaj.

Tko svoga sluša, teško njemu, a tko nikoga ne sluša, još teže mu.

Tko se sa zlim druži, on se vazda tuži.

Tko je dobar junak? Dosta ljudi: dobar junak.

Teško drugu bez druga, a slavuju bez luga.

Teško svuda svomu bez svojega.

Tko se tuđemu zlu veseli, neka se svomu nada.

Teško tome, tko sve svoje uživa.

Tko dobro čini, neće se dovijeka kajati.

Tko ništa ne čini, zlo čini.

Tko radi, izradi; koji se muči, taj i izmuči.

Tko se hvali, sam se kvari, tko se tuži, sam se ruži.

Tko Bogu služi, ima dobra gospodara.

Teško onom, tko se sam savjetuje.

Tajnu čuvaj za se, najbolje je.

Tri žene jedna guska, čitav vašar.

U laži su kratke noge.

U nevolji se poznaje prijatelj.

U postolareve žene poderane su cipele.

U strahu su velike oči.

U svakoj šali pola istine.

Umiljato janje dvije majke siše.

Uzdaj se u se i u svoje kljuse.

U zdravom tijelu zdrav duh.

U sita oca poprdljiva dica.

U ciganke cera obraz, al’ je puna torba.

Udala se moma, da je nije doma.

Udri zlo da je gorje.

U kakvo se kolo dojde, onako se mora igrat.

Ular ide s konjem.

U more pijesak sipati.

U tuđoj je ruci uvijek veći komad.

U velikoj vodi hvata se velika riba.

U Boga su pune ruke.

U ratara crne ruke, a bijela pogača.

U tuđemu nije nigda svoga.

U mlađega pogovora nema.

Vrijeme je novac.

Vuk dlaku mijenja, ali dud nikada.

Više se ljudi udavilo u čaši nego u moru.

Veselo srce i kudelju prede.

Vidila baba muhu na tornju, a tornja ne vidila.

Vidila žaba gdje se konji kuju, digla nogu da i nju potkuju.

Vrana vrani neće oči izgrebati.

Vrag bi i glavu skinuo, al’ Bog ni vlasi ne da.

Vrijeme rani, al’ i ljeći.

Više očiju više vidi, više ruku više uradi.

Vol se veže za rogove, a čovjek za jezik.

Vjeran je drug najbolji brat.

Više je ljudi pomrlo od jela i od pića, nego od gladi i od žeđi.

Više vrijede dva prsta obraza, nego čitav svijet.

Vuci po poruci mesa nejedu.

Zato što si bez tuđih mana, ne misli da si bez mana.

Zabrinuo se kao da su mu lađe potonule.

Zaklao se bez noža.

Zapleo se kao pile u kučine.

Zaklela se zemlja raju, da se svake tajne znaju.

Zapovjedih psu, a pas repu, rep dlaki, a dlaka zaplaka.

Zrno do zrna pogača, kamen do kamena palača.

Zlato se u vatri kuša, a čovjek u nesreći.

Za ono malo zemlje vade jedni drugima oči, a bit će nam je svima danas sutra puna usta.

Zbog sirota sunce grije.

Za neću tuku.

Zvonit ne znam a prestati ne smijem.

Željezo se kuje dok je vruće.

Žuri polako.

Žalost i tuga, otrovna kuga.

Žalosno pseto ko se za rep dade fatat.

Žedna preko vode prevesti.

Žensko je ljeto po Petrovu.