Milorad Pavić | Citati

Tvoja prošlost krije se u tvojoj šutnji, tvoja sadašnjost u tvom govoru, a tvoja budućnost u tvojim pogrešnim koracima.

Upamti, pismen gleda u knjigu, naučen gleda u mudrog, a mudar gleda u nebo ili u suknju što može i nepismen.

Vrlina je postupati u skladu sa sobom. Biti zadovoljan sada. Ne u ime budućnosti i od sjećanja na prošlost, nego zbog ovog trenutka. Vrlina je biti potpuno živ.

Sve budućnosti imaju jednu veliku vrlinu: nikad ne izgledaju onako kako ih zamišljaš.

Svi mi imamo s Bogom jedan ugovor.

Tko zna koliko ima, nije bogat.

Čovjek sa srcem punim šutnje i čovjek sa srcem punim tišine ne mogu biti slični, jer šutnjom možeš do Boga, ne možeš glasom, ma koliko vikao.

Postupci u čovječjem životu su poput jela, a misli i osjećanja kao začini. Neće dobro proći onaj tko posoli trešnje ili sirćetom zalije kolač.

Nije u pravu onaj tko zna istinu nego onaj tko je za svoju laž uvjeren da je istina.

Razlika između dva “da” može biti veća nego između “da i ne”.

U istini se može naći samo ono što se u nju stavilo. Ali to nipošto nije malo- u istini ima mjesta za sve.

Tko uzme zalogaj u usta neće moći reći svoje ime, tko kaže svoje ime zagorčat će zalogaj u ustima.

Tajna je uvijek starija od istine.

Treba se samo naviknuti na sebe. Poslije je sve lako.

Trebalo je bar jednom zanemariti putokaz, odabrati smjer koji svi smatraju pogrešnim, odlučiti se za netočan proračun i iskušati mogućnost koje se većina odriče.

Radiš jer ne znaš kako živiš. Kad bi znao živjeti, ne bi radio i nikakva nauka za tebe ne bi postojala. Ali, učili su nas svi samo kako se radi, a nitko kako se živi.

Ako ideš u smjeru u kojem tvoj strah raste, na pravom si putu.

Tvoja prošlost krije se u tvojoj šutnji, tvoja sadašnjica u tvom govoru, a tvoja budućnost u tvojim pogrešnim koracima.

Osjetiš li u sebi plamen, trči, jer ne znaš kada će se on ugasiti i ostaviti te u mraku.

Cilj nije najbitniji u životu. Život, međutim, nećeš provesti na cilju nego na putu do cilja. Zato je važnije kakav si put izabrao, a ne kakav cilj imaš.

Vrijeme postoji samo u kalendaru, u životu svatko ima svoje vrijeme.

Sve je ovo simulirani beskraj i privremena vječnost.

Jer, nije svejedno iza kakve stvari ili bića ostaje praznina. Praznina je ustvari kao kalup oblikovan prema stvari koja je tu prije bila, praznina bremenita predmetom koji ju je ispunjavao. Svijet oko nas i u nama pun je takvih bremenitih praznina.

Svuda naiđeš na zid. Zid plača, zid šutnje ili zid kamena. Samo nema zida kad treba leđa od hica da ti zakloni.

Vremenom ćeš se navići na rastajanje. Naučit ćeš se sjećati, a sjećanje je isto kao i susret. I pomalo ćeš se navići da voliš mnoga bića u uspomeni. Kao što dio sebe daješ prijateljima, tako će i oni tebi davati najbolje od sebe. Na kraju ćeš vidjeti da si ti pomalo svi koje si nekad voljela.

Loše skriven ženski osmijeh vrijedi više od loše vidljivog.

Književnost vodi u budućnost čitatelj, a ne pisac.