Vladeta Jerotić | Citati

Voljeti drugog čovjeka znači i razumjeti ga, a svakako i opraštati mu. Nije, doduše, lako voljeti čovjeka onakvog kakav jest, ali samo ako budemo u stanju da ga ne samo prihvatimo već i da ga zavolimo upravo onakvog kakav jeste, potaknuti ćemo ga da bude onakav kakav može biti.

Nije pretjerano smatrati da je najveća nesreća za ljude i ovu planetu na kojoj žive katkad potpuna, katkad djelomična nesposobnost jednog velikog broja ljudi kako bi voljeli. Isto tako ne izgleda mi nimalo pretjerana misao da se čitavo čovječanstvo i zemlja pod njim održavaju prije svega zahvaljujući onim malobrojnim ljudima koji su u stanju voljeti.

Velika je to vještina umjeti razgovarati s čovjekom.

Samo je čovjek taj koji ne oprašta ni sebi ni drugima, nego traži osvetu, bilo agresijom kažnjavajući druge, često nevine ljude i narode, bilo danas sve češće, kažnjavajući samog sebe, navlačeći na sebe nesvjesno sve moguće psihosomatske bolesti, alkohol i drogu, oblijevajući od depresije i dovodeći sebe do samoubojstva.

Većina ljudi se pokorava zabranama, prije svega onim vanjskim, i to samo dok je pod prinudom, i dok se plaši. One unutarnje zabrane teško tko uspijeva realizirati.

Sva dostignuća moderne tehnike, kao i moderne medicine, učinila su život, a sigurno i smrt, težim i mučnijim. Samo “volja za smisao” može nas učiniti odgovornim i tada tek spremnim pomoći i sebi i društvu.

Svaki čovjek ima jednu ili više “slijepih mrlja” u sebi, i to upravo za one strane svoje ličnosti koje su bitne za ličnost, a koje on upravo ne želi spaziti i prihvati kao dio sebe.

Moć vladanja nad drugim neodoljiva je slast tamne strane čovjekovog bića.

U samoći čovjeku se otvara put u vlastitu dubinu, i ako on uspije sići u nju bez straha i zaziranja, vratit se obogaćen na površinu i tek tada, kada je otkrio svoje Ja, imat će otvoren i pravi put prema bližnjem, prema Ti.

Sumnja je plod samo kao prijelazna i prolazna faza u razvoju ličnosti, ali često, nažalost, naročito na ovom olujnom i trusnom tlu, na kome se sumnjalo u sve i svakoga, ona ostane trajna i neizmjenjiva sumorna božica, pratilja našeg bića.