Kahlil Gibran | Citati

Često sam mrzio u samoodbrani. Ali, da sam bio jači, nikad ne bih pribjegao takvom oružju.

Čovječje je oko povećalo; pokazuje mu zemlju većom nego što jest.

Kad povjeriš svoju nevolju susjedu, daruješ mu dio svojega srca. Ako je u njega velika duša, zahvaljuje ti; a ako je malena, omalovažava te.

Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nježnost kukavnost. A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a šutnja neznanje.

Ljepota nije u licu; ljepota je svjetlost u srcu.

Ljubav ne daje ništa osim sebe i ne uzima ništa osim sebe.

Napredak nije puko popravljanje prošlosti; on je neprekidno kretanje prema budućnosti.

Očuvaj me od mudrosti koja ne plače, filozofije koja se ne smije i veličine koja se ne klanja pred djecom.

Oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka.

Oni vele meni: Ako vidiš roba gdje spava, ne budi ga jer, možda sanja o slobodi.

Ja velim njima: Ako vidite roba gdje spava, probudite ga i objasnite mu slobodu.

Porediti dobro i zlo isto je kao i sebe uporno mučiti glađu i žeđu.

Prijateljstvo je vazda slatka odgovornost, nikad udobnost.

Što ti je veća radost ili žalost, to ti je manji svijet u očima.

Umjetnost je korak od vidljivoga, poznatoga, do nepoznatoga.

Vaša djeca nisu vaša djeca.

Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas.
I premda su s vama, ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,
Jer, oni imaju vlastite misli… 

…trudbenik robuje trgovcu, trgovac robuje vojniku, vojnik robuje guverneru, guverner robuje kralju, kralj robuje vjerskom poglavaru, vjerski poglavar robuje idolu, a idol je samo zemlja od koje su ga sotone sazdale te ga postavile na brdo lobanja.

Život bez ljubavi je kao stablo bez cvijeta i plodova. Ljubav bez ljepote je kao cvijeće bez mirisa, a tek plodovi bez sjemenki… Život, ljubav i ljepota jesu Sveto trojstvo u jednome slobodnom, nezavisnom biću; ono se ne može mijenjati, niti odvajati.

Život bez pobune je kao godina bez proljeća. Pobuna bez istine je kao proljeće u suhoj, neplodnoj pustinji. Život, pobuna i istina jesu Sveto trojstvo koje se ne može odvajati ni mijenjati.

Život bez slobode je kao tijelo bez duha. Sloboda bez misli je poput nakazna duha. Život, sloboda i misao jesu vječno Sveto trojstvo koje ne prolazi, niti iščezava.

Ljubav sa svime sto ona rađa, pobuna sa svime što donosi i sloboda sa svime što podiže jesu jedno očitovannje boga. Bog je razložni um ovoga svijeta.

Ja sad idem, a čaše ljubavi i mladosti još uvijek su pune u našim rukama, prelijepi putevi života još su otvoreni pred nama. Ja sada odlazim u carstvo duša, dragi, a na ovaj svijet ću se vratiti, jer svevišnja Astarta vraća u ovaj život duše ljubavnika koji su u vječnost otišli prije nego su se nauživali ljubavi i slasti mladosti. (Pepeo pokoljenja i vječni plam)

Pokoljenja koja prolaze i gaze ljudska djela ipak ne mogu uništiti čovjekove snove, niti mu mogu oslabiti osjećanja. (Pepeo pokoljenja i vječni plam)

Otac joj je umro ne ostavivši joj ništa osim svoga imena i jedne straćare podignute među orasima i topolama, a majka joj je umrla ne ostavljajući joj ništa osim suza očaja i poniženja siročeta, tako da je postala tuđinka u vlastitom zavičaju, usamljena među tim visokim stijenama i isprepletenim stablima. (Mirta al-Banija)

Mladost je prelijepi san čiju slast umanjuju knjiška zamagljivanja i pretvaraju je u grubu stvarnost. Hoće li doći dan kada će mudri ljudi spojiti snove mladosti i užitak spoznavanja, kao što prijekor spaja srca međusobno antipatična? Hoće li doći dan u kome će Priroda postati učiteljica čovjekova, humanost njegova knjiga, život njegova škola? Hoće li doći taj dan? (Mirta al-Banija)

Tjelesna prljavština ne dotiče čistu dušu; snježni nanosi ne usmrćuju živo sjemenje, a ovaj život nije ništa do gumno tuge na kome se vršu neiskusne duše prije nego što svoj plod daju, ali – teško klasju ostavljenom izvan gumna, jer ga mravi odnose u zemlju i zoblju ga ptice nebeske, te ono ne dospijeva u vlasnikove hambare. (Mirta al-Banija)

…čovjeku je bolje da mu bude nepravda nanesena nego da on nepravdu nanosi; bolje mu je da bude žrtva slabašna nego moćnik u čijim rukama su cvjetovi života… Duša je, Mirta, zlatna halka kojoj se može promijeniti oblik, uništiti ljepota njene obline, ali se, kao zlato, ne može pretvoriti u drugu materiju, niti joj se može sjaj pojačati. Međutim, teško suhome raslinju, jer naiđe vatra i proguta ga, pretvori u pepeo, zatim puhnu vjetrovi i raznesu ga po pustinji… (Mirta al-Banija)

Vas je ovdje mnogo, a ja sam sâm. Činite sa mnom što god hoćete, jer vukovi rastržu janje u noćnome mraku, ali tragovi krvi ostaju na tlu sve do jutra i izlaska sunca. (Ludi Ivan)

…čovjeku ne nanose bol progoni ako je pravedan, niti ga zulumi dotiču ako je na strani Istine; Sokrat je s osmijehom ispio otrov, Pavle se okamenio radostan. (Ludi Ivan)

Ljepota je život kad život
skine koprenu sa svoga svetog lica.
Ali, vi ste taj život i vi ste ta koprena.
Ljepota je vječnost što se gleda u ogledalu.
Ali vi ste ta vječnost i vi ste to ogledalo.

Kad ste radosni, zavirite duboko u svoje srce i vidjet ćete da vam je radost dalo ono što vam je dalo i žalost.

Ljubite jedno drugo ali ne pravite spone od ljubavi.

…ne mislite da možete upravljati putem ljubavi jer ljubav, vidi li da ste vrijedni toga, upravlja vašim putem.

…oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka.

Što žalost više raskopa vaše biće, to u nj može više radosti stati.