Djetinjstvo | Mudre priče
Ne postoje ljepote djetinjstva, postoje naše fantazije o tome, postoje retuširane slike starozavjetnih bogova u sjećanju, koje zapravo predstavljaju naše roditelje, postoji misao koja je gotovo senzacija, na miris uvojaka s glave nekog kliktavog Kupidona, neku od naših ranih strasti iz vremena ranih jada. Istina je da je sjećanje jedini raj iz koga ne možemo biti prognani.
Također je istina da je sjećanje jedini svijet u kome mi vladamo i u kome ukus jednog parčenceta ušećerenog raja umočenog u vreli aromat nečega što se zove čaj, a mogao bi se zvati i nektar i tečno zlato i melem za otečene žlijezde u doba dječijih bolesti, otvara dveri nečega što mislimo da smo zaboravili, a što možda nikada nije ni postojalo.
Stvaran svijet samo je sirova građa, opiljak, okrajak onoga što je moglo biti. I čega će možda biti negdje drugdje. “Đubrište”, rekao bi Šejka. “Prokleta avlija”, rekao bi Andrić. “Davos”, rekao bi Tomas Man i osmjehnuo se. | Sanja Domazet
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.