Ostavši sam, sam na cijelom svijetu, u jakom svjetlu svijeća, u najcrnjoj tami, ne olakšavši ništa u sebi (ljudi su odnijeli samo moje riječi, a žalost mi je ostala sva, netaknuta, još crnja zbog iznevjerene nade da će se umanjiti), …
Mi smo ničiji. Uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz.Vjekovima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati tko smo.Živimo na razmeđu svjetova, na granici naroda, uvijek krivi nekome.Na nama se lome talasi povijesti kao na grebenu. Otrgnuti smo, …
Pomalo svačiji, a opet samo svoj i ničiji (Derviš i smrt) | Mudre priče Pročitaj više »